KONTAKT

PADOBRANSKI SPORTSKI KLUB LUDUS

Adresa: Ruđera Boškovića 13, 40 000 Čakovec

Elektronska pošta: skydiveludus@gmail.com

Mobilni telefon: 098 426 181
 

04STU

SKAKANJE ČAKOVEC 4.10.2015.

U nedelju 4. 10. 2015. na Aerodromu Pribislavec pokraj Čakovca nebo je bilo puno padobranaca koji su izvodili skokove nakon 8 godina tamošnje padobranske neaktivnosti. Padobranske skokove organizirali su PSK Ludus iz Čakovca te Aeroklub Tandem iz Zagreba. Skupilo se dosta padobranaca iz Hrvatske i Slovenije te mnoštvo znatiželjnika kojima su oči bile uprte u nebo.

Kako je to izgledalo možete pogledati u našoj galeriji.

U nastavku slijedi sažetak dojmova iz pera Zorana Radeka iz Zagreba koji je ujedno član PSK Ludus.

---------------------------------------------------------------------------
Sunce.. livada.. 
hrpa parkiranih automobila, iza njih razvučena platna na kojima se upravo pakira nekoliko padobrana. U pozadini čeka avion. Žamor..

Priprema. Razgovor. Zajebancija. 
Mjerenje vjetra. Dogovori o visinama, i popunjavanje loadova.. oblačenje, ukrcavanje u avion, uzlijetanje.. 

I opet malo razgovora, priprema i zajebancije. 
nalet.. prvi exiti, praćenje malih točkica koje ostaju iza aviona kako se miču po nebu i naočigled rastu.. Otvaranja.. dinamični ples šarenih otvorenih kupola.. šum prvih slijetanja. Završen skok. Emocije, osmjesi, razmjena dojmova..

I opet malo razgovora, priprema i zajebancije... do sljedećeg leta. I sljedećeg...

Dolazi na red i moj skok. Ja skačem prvi s 1500m. Ostalo su tandemi i oni idu više pa oni sjedaju dublje u avion. Ja ostajem na otvorenim vratima. Pojačani zvuk motora.. drmusanje.. i krećemo. Ubrzavamo.. mahanje prema onima koji ostaju na zemlji.. polijetanje. slijedi desetak minuta panoramske vožnje.. otvorena vrata omogućavaju veličanstven pogled.. na kuće, polja, ceste, stari grad, trgovačke centre, šumice..
"3 MILJE!"
već? pogled dolje.. polja, polja.. ceste. aha.. tu je aerodrom.. još malo..

"VAN!"
Tu smo.. pozdrav tandemima.. i skok.. u drugi svijet. U svijet gdje je avion gore i brzo se udaljava sve dalje i više..
U svijet gdje je zemlja zajedno sa aerodromom dolje. I gdje nema ničeg osim mene.. i ništa se ne čuje osim silovitog šuma vjetra.. nekakva vrsta adrenalinskog zena.. samo ja i moj mir.. 

I visinomjer.
Vrijeme je otvaranja.. okretanje u vjetar, znak za otvaranje, potezanje ručice... trenutak neizvjesnosti.. i onda snažno povlačenje i poznati šum otvaranja padobrana. 
Aaaaaahhhh.. Padobran je uskoro potpuno otvoren, okrenut u vjetar, komande u mojim rukama. Slijedi još nekoliko minuta mirnog panoramskog leta, ovaj put druge vrste. Sve niže i niže i bliže i bliže.. biranje mjesta za slijetanje.. priprema.. kočnice.. i doskok. Nakon trenutka proslave uspješnog skoka preostaje još pokupiti opremu i zaputiti se put onih platna na ponovo pakiranje padobrana.. i nastavak dana.
Znači još malo razgovora, priprema, zajebancije.

Na kraju skakačkog dana pospremanje... oprema se seli u prtljažnike, a oni automobili jedan po jedan nestaju s parkirališta. Preostala ekipa se seli u obližnji kafić na zasluženu rundu ili dvije... i - pogađate - još malo razgovora, razmjene dojmova i zajebancije :)

I to je to. skakački dan više manje kao i svaki drugi. Svaki je nekome poseban. Meni je recimo to bio prvi skok nakon više od godinu dana pauze te ujedno ispitni skok za obnovu dozvole. Dovoljno da bude poseban i zapamćen.
Ali ovaj dan je mnogima bio poseban. Nekima (poput mene), ovo je bio prvi međimurski, domaći skok. Drugima je to bio prvi takav nakon dugogodišnje, skoro desetljeće duge pauze. A ima nešto u onoj.. "svugdje je lijepo, ali doma je najljepše". Trava je mekša i zelenija.. sunce je blaže.. oblaci su razigraniji.. krajolik je poznatiji.. to su moje ulice i moje škole i moje ceste i pruge i polja iznad kojih letimo. Piva je hladnija.. a na kraju dana.. i konobarice su zgodnije.

Nek nam je još puno takvih!
I velika hvala svima uključenima u organizaciju, koji su nam sve ovo omogućili!
:)